Biohemija terroira ili priča iz zrna grožđa
Kako se teroar (terroir), koji prepoznajemo u pejzažu vinograda, pretvara u aromu vina? Kako svetlost, temperatura ili struktura zemljišta na kraju završe kao miris citrusa, cveta ili zrelog voća u čaši? Mogu li arome možda, makar okvirno otkriti odakle potiče grožđe i vino
Odgovor na to pitanje nalazi se u bobici grožđa.
U njoj se, tokom nekoliko meseci razvoja, odvija čitav niz biohemijskih procesa koji su sposobni da spoljašnje uslove sredine prevedu u molekule. Ti molekuli će kasnije postati deo aromatskog identiteta vina.
Bobica grožđa ima dinamičan razvoj: ćelije se dele, tkiva rastu, sintetišu se organske kiseline, fenoli, pigmenti i aromatična jedinjenja. U svakoj od tih faza aktiviraju se različiti metabolički putevi koji proizvode specifične molekule.
Za taj proces biljka koristi energiju svetlosti i proizvode fotosinteze da izgradi različite klase organskih jedinjenja. Neka od njih kao što su šećeri i organske kiseline imaju primarne funkcije, dok druga pripadaju tzv. sekundarnom metabolizmu i upravo su ona ključna za aromu, strukturu i boju vina.

U biohemiji biljaka poznato je nekoliko glavnih metaboličkih puteva koji učestvuju u sintezi ovih jedinjenja, a posebno zanimljivo jeste da svi ovi metabolički putevi reaguju na uslove sredine. Svetlost, temperatura ili dostupnost vode mogu promeniti aktivnost enzima i količinu sintetisanih molekula.
Upravo na tom mestu teroar ulazi u hemiju bobice.
Bobica grožđa nije hemijski homogena. Različita tkiva imaju različite metaboličke funkcije. Pulpa, odnosno mezokarp, pre svega je mesto gde se akumuliraju šećeri i organske kiseline. Pulpa je znači odgovorna za osnovnu strukturu budućeg vina.
Pokožica bobice, međutim, predstavlja pravi centar aromatskog i fenolnog potencijala. U vinogradarskim i enološkim praksama poput hladne maceracije ili nežne prerade koje teže očuvanju aromatike, zapravo se pokušava očuvati upravo ovaj hemijski potencijal.
Tioli
Možda najbolji primer uticaja teroara na aromatski profil vina može se videti kod sorte Sauvignon Blanc koja je poznata po intenzivnim aromama šimšira, tropskog voća, grejpa.
Tioli su upravo grupa molekula od kojih ove arome potiču.
Zanimljivo je što tioli u slobodnom obliku gotovo da ne postoje u grožđu. U bobici se nalaze njihovi prekursori – molekuli vezani za cistein ili glutation. Tokom fermentacije kvasci razlažu te prekursore i oslobađaju aromatične tiolne molekule.

Međutim, količina tih prekursora opet zavisi od uslova u vinogradu.
U hladnijim klimama, gde su temperature umerene a sunčevo zračenje relativno blago, često dolazi do veće akumulacije tiolnih prekursora. Takva vina mogu imati izraženije arome šimšira, marakuje ili citrusnog voća.
U toplijim područjima aromatski profil može se pomeriti ka zrelijim voćnim tonovima, dok se intenzitet nekih tiola smanjuje.
Zbog toga sovinjon iz različitih regiona sveta, od doline Loare do Novog Zelanda ili srednjoevropskih vinograda, može imati potpuno različite aromatske izraze.
Ako Sauvignon Blanc predstavlja primer aroma koje nastaju iz prekursora aktiviranih tokom fermentacije, muskatne sorte nude drugačiji aromatski model.
Terpeni
Kod sorti kao što je Muscat Blanc à Petits Grains koju često nazivaju tamjanika ili drugih članova muskatne grupe, gde spada i tamjanika bela, aromatskim profilom dominiraju terpeni.
Najpoznatiji među njima su linalol, geraniol i nerol – molekuli koji daju karakteristične cvetne arome ruže, citrusa i narandžinog cveta. Ova jedinjenja sintetišu se uglavnom u ćelijama pokožice. Njihova koncentracija snažno zavisi od uslova u vinogradu.

Intenzivna svetlost često povećava sintezu terpena, dok hladnije noći mogu doprineti očuvanju aromatičnih molekula. Zbog toga muskatna vina iz različitih vinogradarskih regiona mogu pokazivati suptilne, ali prepoznatljive razlike. Na sunčanim, toplijim položajima često se javljaju izraženije cvetne i citrusne arome, dok na hladnijim lokacijama aromatski profil može biti delikatniji, elegantniji, ali i kompleksniji.
Kada sve ove procese posmatramo zajedno, postaje jasnije zašto vina iz različitih vinograda mogu imati tako različit karakter, čak i kada su napravljena od iste sorte.
Svaki teroar stvara specifičan skup uslova koji oblikuju metabolizam vinove loze. Ti uslovi utiču na aktivnost enzima, brzinu metaboličkih puteva i koncentraciju sintetisanih molekula a rezultat je jedinstven hemijski profil bobice koji kasnije, kroz fermentaciju i sazrevanje vina, dobija svoj senzorski izraz. U čaši ga prepoznajemo kao aromu, strukturu ili kompleksnost vina.
Zbog toga se sve češće govori o teroaru, ne samo kao o geografskom, već i metaboličkom identitetu vina.
Ovo je danas jedna od ključnih tema u molekularnoj enologiji i terroir istraživanjima i očigledno je da u tom smislu svaki vinograd nosi svoju hemijsku priču. |














