Otprilike su dvije godine prošle od dana kad smo, vjerojatno u nekoj alkoholnoj maglici, glavni urednik revije Svijet u čaši Željko Suhadolnik, vinski kritičar Večernjeg lista Vitomir Andrić i ja osnovali Klub Vinske zvijezde koji je upravo završio drugu sezonu najopsežnijeg i najstrožeg ocjenjivanja vina s hrvatskog tržišta. Sad smo sretni jer smo u petak u prepunoj dvorani Casino zagrebačkog hotela Esplanade proglasili najbolje i podijelili im priznanja. 

Volim gostima ponuditi dobro vino. Obično tražim vino kakvo, po mojoj procjeni, nisu još pili i ne pričam o njemu prije prvog gutljaja. Volim vidjeti kako reagiraju na nešto posebno. I u pravilu mi se sviđa kako reagiraju žene, a sa „svojima”, muškarcima, nisam sasvim zadovoljan.

Ko je najbolji garažni vinar sveta? Pijete li beli plavac mali? Znate li što je sokol i gde pravi vinoljubac ide ako je već u Hrvatskoj na letovanju? A da li je plitak džep dovoljno dubok za velika vina?

Kažu mi da sam čudan čovjek, draga Bakhova djeco s one strane Dunava. Volim francuske aute i njemačka vina. Na more volim ići u aprilu i maju, pa oktobru i novembru. I nisu to osmi i deveti mjesec, kao što im imena govore, nego deseti i jedanaesti.

Volim slušati radio, refren je pjesme grupe Haustor iz 1981. koji i ja rado pjevušim. Stvarno volim slušati radio, vinska braćo s one strane Dunava, posebno u autu. Volim kombinaciju zanimljivih razgovora i dobre muzike iako zbog pomanjkanja jednog i drugog sve češće poželim baciti radio kroz prozor, što je još jedan legendarni novovalni stih otprije 25 godina, ovaj put iz pjesme Neprilagođen grupe Film.

Moderno je samo ono što više nije moderno zato što je prestalo biti moderno onoga trenutka kad je postalo moderno. To je bio zaključak sa sata filozofije u zagrebačkoj 16. gimnaziji prije, čekajte malo da izračunam, 33 godine.