Vino za usamljene

Vino za usamljene

Uvek sam bila tip koji uz prvu čašu vina, kao uz prvu kafu, uglavnom ćuti. Volim da izgustiram taj momenat, te mi on nije obavezno društvena aktivnost. 

Ali, onih dana kada ni sama sebi nisam baš nabolje društvo i kada znam da ne sledi druga čaša ne može se popiti baš bilo šta. Ovog proteklog „leta” nisam imala tih problema. Moje društvo je uglavnom bilo raspoloženo za pivo. Vino se pilo tek ponekad, kada se degustiralo neko novo. Iako je još toplo, dnevna druženja, ona uz koja ide pivo, proredila su se, a jesenji vetar doneo je neku nostalgiju koju pivo ne može da isprati (a ni druga alkoholna pića, kada smo kod toga).

Kafići po Novom Sadu već uveliko objavljuju da je vreme da se „letnji kokteli zamene zamamnim vinima”, a u mojoj kući je vreme da se obere prvi vinograd. I dok domaće vino dospe na probu, a kamoli na red za pijenje, nečim se mora zameniti. Portugalska poslovica kaže da ko ima dobro vino ima dobrog prijatelja, stoga to ne može biti bilo koje, već pažljivo odabrano, kao i sami prijatelji.

U mom slučaju to sigurno ne bi bilo neko vino zvučnog imena ili upečatljive etikete, koje bi lepo izgledalo na instagramu, uz nešto tipa #wine #me#myself#I. Svakako ne bi trebalo da bude kao u pesmi Roja Orbinsona „Lonely Wine”, toliko dobro da me natera da plačem u čašu dok gledam „njegovu” sliku.

Ne bi bilo ni belo, ni roze vino, jer me uvek nekako vuku u neko tamburaško raspoloženje, koje opet vezujem za društvene prigode. Pravo setno jesenje vino prvenstveno mora biti u bojama jeseni, opalog lišća, zrelog voća. Zrele boje, za zrele misli – takve večeri ne trpe ništa manje. Ako bih ga vezala uz muziku, kao što vezujem belo, moje vino za usamljene, my lonely wine,  bilo bi kao pesma Tome Zdravkovića. 

Kažu da je Toma pio vino zato što je pevao nežno, te mu drugo piće osim vina nije pristajalo. A baš to meni treba, da mi lagano, sa punom pažnjom i posvećenošću priča svoju priču. Jer je zamamno, kao što kažu barovi. Jer polako pokazuje svu veličinu svog umeća da omami i opije. I jer u njemu svaka žena može da se pronađe. Tako da, uz čašu Mataljevog Kremena ili Temetove Tri Morave mogu da oćutim uz taman dovoljnu količinu sete, jer se osećam kao da mi peva Toma lično. 

A koje je vaše lonely wine?

nazad na vrh

Srodni tekstovi