Šta su aromatična vina?
- Tekst Redakcija Vino.rs
- Objavljeno u Q&A
Foto: Pexels
Q: Da li postoje posebne sorte i vina koja su „aromatičnija“ od ostalih?
(Silvija Radovanović, Meljak)
A: Centralni deo opisivanja vina gotovo bez rezerve sadrži nabrajanje aroma, tekstura i ukusa koji su prepoznati na nosu, nepcu, u završnici. Znači, sva vina su aromatična, no jedna grupa se ipak po nečemu izdvaja a to su takozvana aromatična vina.
Laički posmatrano, aromatična vina su posebna kategorija koja se izdvaja po intenzivnim i prepoznatljivo izražajnim mirisima koji naizgled „iskaču“ iz čaše. Ali lako prepoznatljive cvetne, voćne ili začinske arome, nisu zapravo garancija da u čaši imate aromatično vino.
Zapravo, aromatično vino je ono koje se dobija od aromatične sorte a u te, uglavnom bele sorte, spadaju one koje sadrže povišenu koncentraciju organskih jedinjenja terpena, zaslužnih za mirise bilja, cveća ili smole četinara. Te snažne primarne arome koje privuku pažnju konzumenta su pre svega izražene u muskatnim vinima gde se ističe toliko popularna tamjanika, ali i brojne druge poznate sorte. A to, koliko će neka od njih biti „aromatična“, naizgled direktno zavisi od koncentracije (mono)terpena.
Među glavnim sortama iz ove grupe su:
Muskat (muškat) – sa velikim brojem belih ali i crvenih varijeteta među kojima su najpoznatiji aleksandrijski (jedna od najstarijih sorti), beli muskat ili Moscato Bianco, ali i tamjanika, muskat otonel, te razne vrste muškata kakav je momjanski od koga se rade izvanredna desertna vina. Muskatna vina nose izrazito grožđaste arome, cvetne, ponekad narandže pa i tropskog voća.
Rizling – poznat je po aromama citrusa i koštunjavog voća dok se u odležalim verzijama javljaju tercijarne note, petrolej posebno. Izuzetno su cenjena suva, polusuva ali i slatka vina od rizlinga.
Traminac (Gewürztraminer) – sorta prepoznatljiva po egzotičnim cvetnim tonovima i mirisu meda, lipe, ličija, dinje i zrele žute jabuke. Slatkast je na nosu sa aromama spremnim da eksplodiraju odmah po ulasku u čašu.
Generalno gledano, veliki broj sorti se smatra aromatičnim. Među njima su i sovinjon blan, vionje, albarinjo, Müller-Thurgau. Zanimljivo da postoji i gradacija „aromatičnosti“ gde se sorte diferenciraju prema koncentraciji terpena. Tako argentinski torontes ima četiri puta više ovog organskog jedinjenja nego traminac, šest puta više nego rizling ili sovinjon, a tridesetak puta više od šardonea.
Zbog snažne aromatike aromatične sorte se uglavnom rade u inoksu, ređe u drvetu, ali su vina krajnje karakterna u kakvom god stilu da se rade i pritom primamljiva, pa se zato često preporučuju onima koji tek ulaze u čarobni svet vina. |














