Neka sila bude s nama

I milom i silom, Dejan Milanović i Viktor Čikeš I milom i silom, Dejan Milanović i Viktor Čikeš

Prošlo je nekoliko godina od kako sam poslednji put probao silu vinarije Milanović iz Surduka. Nije to bila baš najbolja godina za tu specifičnu i uveliko neistraženu sortu nastalu ukrštanjem kevedinke i šardonea u oglednim vinogradima Instituta za voćarstvo i vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima. Imao sam čak utisak da se Dejan Milanović, vlasnik vinarije, na neki način i umorio od čitavog tog poduhvata da pravi vina samo od domaćih novostvorenih sorti. I to mi je bilo žao.

Jer, čitava ta njegova vinska priča je doista lepo počela - spektaklurana vinarija okružena vinogradima na podjednako spektakularnoj litici ispod koje se valja široki Dunav i vina koja su vinsku scenu Srbije preko noći učinila bogatijom, originalnijom: sila, probus, neoplanta.

Vinarija Milanovic (13)
Gost iz Rijeke u vinogradu sa silom, Časlav Matijević

Imajući sve to na umu, uputio sam se u vinariju s prijateljem iz Rijeke, iskusnim poznavaocem vinske scene regiona, Časlavom Matijevićem, da mu pokažem nešto što može da proba samo u Srbiji. Pa, kud puklo da puklo! A puklo je da ne može bolje!

U degustacionoj sali, u podrumu pet metara ispod zemlje, Sila 2019 Milanović nežno je ispunila čašu osvežavajućim, voćkastim aromama da bi na nepcu u vrtlogu elegantnih kiselina stvorila iluziju nežne vinogradarske breskve i kompota od dunje. Pred nama je očigledno strukturnije i punije vino nego što se sećam da je i jedna prethodna berba sile bila. Čak i izvesna mineralnost koja se nazire ispod primarnih senzacija. Šta god da je u podrumu rađeno, dalo je ozbiljan rezultat. Elegancija i svežina su i dalje tu, čak i lakoća, lepršavost ranijih berbi. Sve je u ovom vinu nekako poznato, a opet malo drugačije. Taman toliko da vas mami da ga ponovo probate. Šardone se provlači kao maglovita ozbiljnost, a opet ima tu i neka blaga razbarušenost koja se probija između voćkastih slojeva.

Da je „upeglanije“, ne bi valjalo!

A da je pameti, ovo bi mogla biti srpska malvazija, pomislio sam i pogledao Časlava. Ne verujem da je i on to pomislio, ali mu je na licu bio čitljiv izraz zadovoljstva. Sila je i na njemu ostavila jasan trag.

Vinarija Milanovic (22)
Čekajući bolju budućnost, sila u podrumu vinarije Milanović

Meditiranje nad čašom prekida domaćin:

- Najveći problem je što nemamo s kim da razmenimo iskustva, uporedimo vina, jer silu osim nas gotovo niko ne pravi. Zato svake godine nešto menjamo, tražimo kojim putem da krenemo, jedne godine ovako, druge malo drugačije. Evo, sada smo je radili na tri različita načina, isprobavamo da vidimo šta možemo da dobijemo, posle kupažiramo.

- Ovo je ozbiljno dobro - kratko je prokomenatrisao gost iz Rijeke.

Ovo je ozbiljan putokaz za neku buduću vinsku scenu Srbije, pomislio sam ali ne i naglas izgovorio. Jer, sve ovdašnje originalne sorte, bile one autohtone, odomaćene ili novostvorene, predstavljaju ozbiljan adut u mapiranju Srbije kao vinske destinacije. Valja ga samo prepoznati i zaigrati na njega.

Zato, neka sila bude s nama!

Vinarija Milanovic (27)
U vinariji Milanović prave vina samo od novostvorenih sorti, Dejan Milanović

Sila

Sila je sorta nastala ukrštanjem šardonea i kevedinke u oglednim vinogradima Instituta za voćarstvo i vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima. Naziv je dobila po početnim slovima imena dr. Sime Lazića, koji je najviše radio na njenom nastanku. Kao sorta pogodna za pravljenje vina priznata je 1988. godine.

foto: Ivana Čutura

nazad na vrh

Srodni tekstovi