Da li se vino uči iz čaše?

Da li se vino uči iz čaše?

Možete probati stotine vina i ostati na istom pitanju: zašto vam se jedno dopada, a drugo ne? Koliko ste samo puta čuli: „Važno je da probaš što više vina, sve će ostalo doći samo!“ Zvuči logično: svaka nova boca donosi novo iskustvo, nepce se vežba, pamćenje puni mirisima i ukusima. Posle dovoljno degustacija trebalo bi da znamo o čemu govorimo.

Ali koliko je dovoljno? I šta smo zapravo naučili ako posle pedeset šardonea možemo da izdvojimo omiljeni, ali teško objašnjavamo zbog čega se razlikuje od ostalih?

Istraživanje Maksimilijana Krola s Univerziteta Sarland i Timotija Bejtsa s Univerziteta u Edinburgu daje povod da se taj savet preispita. Uz jednu važnu ogradu – naučnici nisu proveravali koliko dobro učesnici degustiraju vino. 

Šta je istraživanje zaista pokazalo

U studiji „Bright People Know More About Wine“, objavljenoj u časopisu Intelligence & Cognitive Abilities, 525 učesnika rešavalo je test kognitivnih sposobnosti i 68 pitanja o vinu, zasnovanih na gradivu WSET Level 2. Nije korišćen zvanični WSET ispit, već prilagođen test znanja.

Viši rezultati na testu kognitivnih sposobnosti bili su povezani s boljim poznavanjem vina, čak i kada su istraživači uzeli u obzir profesionalni kontakt s vinskim sektorom i sklonost ka konzumiranju vina. Veza je bila izraženija kod učesnika s većim profesionalnim iskustvom. Oni koji su preferirali vino takođe su, u proseku, znali više, ali kod njih nije zabeležen isti dodatni efekat.

Young man smelling wine in class 2

Autori ove nalaze tumače kao naznaku značaja organizovanog iskustva i prilika za učenje. Međutim, studija nije merila broj degustiranih vina, nije proveravala prepoznavanje aroma i ukusa i ne dokazuje da određeni način obuke izaziva bolje rezultate. Zato bi tvrdnja da je nauka dokazala kako degustacije ne stvaraju stručnjake bila previše slobodan zaključak.

Broj boca nije nastavni program

Za vinsku publiku, zanimljivije od veze između inteligencije i rezultata na testu jeste pitanje šta radimo sa iskustvom koje prikupljamo.

Na festivalskoj degustaciji možete probati dvadeset vina za jedno popodne. Zapamtiti nekoliko etiketa, izdvojiti favorita, otkriti sortu za koju ranije niste čuli. Sve to ima vrednost. Ali ako želite da razumete zašto je jedno vino svežije, drugo punije, a treće taninskije, potreban vam je neki okvir za poređenje.

Recimo, dva vina iste sorte iz različitih klimatskih uslova. Ili ista berba iz iste vinarije, uz različit način odležavanja. Takva degustacija ima pitanje na koje tražite odgovor. Umesto niza nepovezanih utisaka, dobijate priliku da ono što osećate povežete s poreklom grožđa i odlukama vinara.

To je i koristan način da proverite sopstvene pretpostavke. Da li vam se dopada sorta, uticaj drveta ili jednostavno stil jednog proizvođača? Koliko na utisak utiču temperatura serviranja, hrana ili priča koju ste upravo čuli? Čaša može da otvori sva ta pitanja, ali odgovore treba tražiti i izvan nje.

Local Wine Workshop Tasting and Learning

Ko nam objašnjava vino?

Tu dolazimo do odgovornosti onih koji vode degustacije, drže radionice i pišu o vinu. Organizovana degustacija nije automatski i dobra lekcija.

Opis da vino „podseća na so za kupanje jer pruža osećaj opuštenosti“ može biti duhovit i nekome sasvim razumljiv. Kao lična asocijacija ima svoje mesto. Kao objašnjenje onoga što se nalazi u čaši ostavlja mnogo praznog prostora.

S druge strane, početnika lako može obeshrabriti i predavanje zatrpano stručnim terminima. Ako posle deset minuta slušanja oseća da mu nedostaje diploma da bi postavio pitanje, teško da smo ga približili vinu.

Dobar vodič ume da krene od onoga što osoba već primećuje: svežine, punoće, slasti, oporosti. Zatim da objasni kako ti utisci nastaju i ponudi poređenje u kojem će razlika postati jasnija. Stručnost se vidi i u sposobnosti da složenu stvar objasnite jednostavno.

Za uživanje u vinu niko ne mora da polaže ispit. Lični ukus ne traži potvrdu somelijera, niti svaka otvorena boca mora da postane domaći zadatak. Ali onaj ko želi da razume vino mora povremeno da ode korak dalje od „dopada mi se“.

Najkorisniji savet zato možda glasi: probajte različita vina, ali postavljajte pitanja. Šta upoređujete? Šta ste primetili? Čime to možete da objasnite? I da li biste isto zaključili kada ne biste videli etiketu?

Vinska radoznalost počinje u čaši. Znanje raste kada imamo razlog da joj se vratimo.   |

Foto: Tatyana Larkina
nazad na vrh