Tajne bukovske loze: game, semijon i sovinjon blan

Tajne bukovske loze: game, semijon i sovinjon blan

Za istoriju srpskog vinarstva je naročito značajan rad Bukovske škole u Negotinskoj Krajini u periodu tokom i posle najezde filoksere. Pri osnivanju, Bukovska škola je dobila na korišćenje manastirske vinograde u Bratujevcu kako bi se učenici edukovali u praksi gde je taj bratujevački vinograd ujedno bio i pokazni za demonstraciju tehnika borbe protiv filoksere.

Od samog osnivanja, Bukovska škola je pored edukativne uloge imala zadatak i da prikupi uzorke loze iz Srbije i inostranstva tako da je već nakon nekoliko godina rada formirana impresivna ampelografska kolekcija. Pored domaće loze kao što su začinak, smederevka, četereška ili prokupac, mesto su u školskim vinogradima našle i sorte donete iz Amerike, Francuske, Italije, Češke i drugih zemalja. Značajno je da su u vinogradima Bukovske škole tada po prvi put na teritoriji Srbiji posađene sorte peti verdo, barbera, malbek, teroldego, vernača, bela malvazija i druge.

Bukovska škola je u svom rasadniku vršila oglede sa brojnim domaćim i stranim sortama vinove loze. U laboratoriji škole je 1907. godine rađena detaljna analiza šire raznih sorti, kako domaćih tako i onih koje su smatrali pogodnim za introdukovanje u srpske vinograde a to su uglavnom bile francuske vrhunske sorte. U to vreme berba grožđa u Negotinskoj Krajini se obično vršila tokom septembra. Uzorci grožđa za analizu su uzimani neposredno pre berbe početkom septembra i krajem septembra, odnosno posle berbe.

semijon negotin

Manastirski vinograd u Bratujevcu je u tim analizama pokazao najbolje rezultate. Šira od grožđa iz bratujevačkih vinograda je imala najbolji odnos kiselina i šećera, odnosno dobro je odabran trenutak berbe. To i ne treba da čudi jer su tu bili stari čokoti, a sam vinograd, u kome su se uglavnom nalazile autohtone sorte vinove loze je bio na odličnom položaju: na bregu, južna strana i zaštićen sa svih strana.

Analiza šire je pokazala da  grožđe u ostalim vinogradima (vinograd Vrelo, ampelografska zbirka, novi vinograd) još nije bilo potpuno zrelo, te je u njima berba trebala da započne kasnije. Vinograd sa ampelografskom zbirkom (sortimentski) je bio na severnoj strani, na peskovitoj zemlji.

Vinograd Vrelo se nalazio u niziji, sa malim nagibom prema jugoistoku i pod znatnim uticajem vlažnog vazduha iz negotinskog močvarnog rita. Novi vinograd je imao bolji položaj, izdignut na visini, ali je grožđe sporije sazrevalo jer je opterećenost čokota rodom bila velika a starost tek 3 godine.

Od autohtonih sorti, najviše šećera je sakupila bagrina, posle nje začinak, pa prokupac i skadarka. Polovinom septembra, najbolji odnos kiselina i šećera među internacionalnim sortama vinove loze su pokazale semijon, bela šasla i rajnski rizling. Najveću količinu šećera u vreme berbe su imale sorte semijon i sovinjon blan, s tim što su kod sovinjon blana još uvek bile povišene kiseline te je zaključak bio da sovinjon blan treba brati nešto kasnije.

vinogradarska skola bukovo

Analiza šire je pokazala da sorte semijon i sovinjon blan imaju više nakupljenog šećera u vreme berbe nego sve ostale analizirane sorte (i strane i domaće). Uzimajući u obzir te parametre, kao i rodnost, zaključak je bio da se za bela vina vrhunskog kvaliteta preporučuju tri nove introdukovane sorte: semijon, sovinjon blan i rajnski rizling.

Analiza šire posle berbe (krajem septembra) među internacionalnim sortama vinove loze je istakla game na prvo mesto, a za njim i karinjan, pikpul i durezu, sortu koja je poznata i pod nazivom dirif, a inače je roditelj širaza.

Ako pogledamo ove rezultate postaje jasno kako su u rejonu Negotinske Krajine u vinogradima postale zastupljene sorte semijon, sovinjon blan i game. Očigledno je Bukovska škola na osnovu višegodišnjih analiza i praćenja različitih sorti u oglednim vinogradima (u ampelografskoj zbirci Bukovske škole bilo je više od 100 različitih sorti vinove loze) donela preporuku za lokalno stanovništvo koje nove sorte da uvrste u svoje vinograde u periodu nakon filoksere.

No, stav Bukovske škole je bio da nikako ne treba odstupiti od onog što je već dovoljno oprobano u lokalnim uslovima, a to su domaće sorte, iz čega je usledila preporuka da su najbolje za crno vino prokupac i skadarka, a za belo bagrina i belina.

Profesori Bukovske škole su takođe savetovali lokalno stanovništvo da u vinogradima sade maksimalno dve do četiri sorte vinove loze zasebno u delovima vinograda („čisti sad") jer je do tada bilo uobičajeno da se više od 10 sorti sadi izmešano u vinogradu.   |

nazad na vrh

Srodni tekstovi