Srpska vina su i u 2015. godini zabeležila značajan pomak, a očigledan uspon kvaliteta sada već redovno prate i značajna međunarodna priznanja, pa i stidljivo pojavljivanje na tržištu Hrvatske. Upravo zbog toga bilo nam je zanimljivo da čujemo od trojice saradnika Vino.rs iz Hrvatske šta oni misle na tu temu. Naravno, na osnovu onoga što su imali prilike da probaju u poslednjih godinu dana i da izdvoje po pet srpskih vina koja su na njih ostavila najbolji utisak. 

Kažu mi da sam čudan čovjek, draga Bakhova djeco s one strane Dunava. Volim francuske aute i njemačka vina. Na more volim ići u aprilu i maju, pa oktobru i novembru. I nisu to osmi i deveti mjesec, kao što im imena govore, nego deseti i jedanaesti.

Moderno je samo ono što više nije moderno zato što je prestalo biti moderno onoga trenutka kad je postalo moderno. To je bio zaključak sa sata filozofije u zagrebačkoj 16. gimnaziji prije, čekajte malo da izračunam, 33 godine. 

On je kao vino, što stariji to bolji. lergičan sam na ovu rečenicu, Bakhova djeco s one strane Dunava, koju tako često koriste nevješti novinari. Misle kako nekome daju kompliment, a u stvari kažu da je čovjek „otišao na kvasinu”, tako Dalmatinci kažu za onoga tko je posenilio, da je zahrđao, postao mutan... Stari vino, starimo i mi, neizbježno, ali ne baš svi podjednako.

Ne znam koliko hektara vinograda ima Srbija, ali siguran sam da ukupna površina nije ni blizu 30.467 hektara. A na toliko je hektara, Bakhova djeco s one strane Dunava, u Istri 1880. godine rastao teran. Čak 90 posto svih vinograda bilo je zasađeno tom jedinstvenom lokalnom sortom koja uspijeva na teritoriju tri države, a Slovenija i Hrvatska su se oko njega uspjele i posvađati. I to ne 1880. kad ga je bilo gotovo 50 posto više nego što je danas ukupno vinograda u cijeloj Hrvatskoj, nego sad, kad ga je u hrvatskom dijelu Istre 255 hektara. Pa to nije ni jedna poštena vinarija. 

Dzu ju spik englis? 

Prenulo me iz razmišljanja to neobično izgovoreno pitanje. Sjedio sam na Cvjetnom trgu, kako mi bivši Zagrepčani zovemo najljepši trg glavnoga grada koji, Bakhova djeco s one strane Dunava, službeno nosi ime Petra Preradovića, hrvatskog pjesnika i austrijskog vojnika srpskoga roda.

ili
Znam da ih ne mogu kušati sve na svetu, ali ću probati

Lažem. 

To sam odgovorio Reneu Bakaloviću, najpoznatijem hrvatskom gastronomadu nakon što mi je nahvalio predavanje na konferenciji „Jedna sorta, tri regije, tri države, jedan terroir” o sauvignonima sjeverozapadne, odnosno bregovite Hrvatske, te austrijskog i slovenskog dijela Štajerske. 

Šta je uopšte ludost u igri sećanja, žena i vina?

Pozvali me na prezentaciju vina s toskanskog imanja Il Palagio slavnog pjevača i mog nekadašnjeg idola Stinga koji je svirao bas gitaru dobro skoro kao ja. Štreber kakav jesam, proguglao sam Stingova vina prije polaska i zapamtio etiketu s boce When We Dance.

Kad chardonnay zarotira Planetu. Koji superjunak je pinot noir, a koji rajnski rizling. I šta iz ovog poslednjeg krade jedna ptica?

Imao sam oko 15 godina kad me otac, vinar amater s velikom strašću prema tom svom hobiju, uključio u kućnu proizvodnju. Imao sam oko 15 godina i kad je na velike ekrane stigao prvi film o Supermanu. Tad se, Bakhova djeco s one strane Dunava, pohodilo redovito u kina. Bila je to jedna od rijetkih dostupnih atrakcija iz nama još poprilično čarobnog zapadnog svijeta.

Bakhusov sin u duhu Uskrsa nalazi vezu vina, ekonomije, sociologije & duhovnosti: Najsiromašniji nije onaj tko nema vina, nego tko pije sam.