Najbolja vina Srbije u Zagrebu

Domaćin ovog uzbudljivog druženja bio je direktor najstarijeg i najutjecajnijeg hrvatskog vinskog festivala Zagreb Vino.com, uvaženi profesor Ivan Dropuljić koji nas je zajedno sa suprugom Ivankom ugostio u svojoj privatnoj vinoteci. Budući da je ovo već druga takva prezentacija u Zagrebu (prvu smo organizirali prošle godine u Vinskom Klubu) očekivanja su bila visoka, kako po kvaliteti vina tako i po raznolikosti i autentičnosti žanrovskih izvedbi srpskih vinara.

Opušteno i radno, degustacija najboljih srpskih vina u Zagrebu

Degustaciji su prisustvovali Ivan Dropuljić, direktor Vino.coma, vinski pisci Željko Suhadolnik i Ivo Kozarčanin (Bakhov sin), sommelieri Tomo Jakopović i Frane Ševo, vinski promotor Siniša Medenica, te kolege iz Beograda, glavni urednik Vino.rs Viktor Čikeš i osnivač Wine Jam manifestacija Vladan Stanojlović Kika, koji su i doveli „vinsku reprezentaciju Srbije“ u Zagreb i predstavili pobednike u godišnjem izboru Vino.rs. Sve to je foto dokumentirala Ivana Čutura koja je kao i obično svojom energijom oplemenila ovo druženje.

Domaćin vinskog druženja, Ivan Dropuljić

Degustaciju smo otvorili kako i priliči, suhim, raskošnim vintage pjenušcem The 2019 Deurić. Ovaj klasični Blanc de blanc je vrlo ambiciozno vino ambiciozne vinarije, odležao je 24 mjeseca na kvascima i pušten u optimalnom trenutku na tržište, kada je vino već dobilo potrebnu ozbiljnost i aromatski se definiralo, a da nije postalo opterećeno kvascima. Izvrsne svježine, fine perle i pamtljivog okusa izazvao je oduševljenje svih prisutnih. Izvrstan primjer pjenušca za širenje vinske kulture u Srbiji, potpuno razumljiv, a dovoljno kompleksan.

Beli adut Srbije, Velika Morava 2021 Chateau Prince

Zatim je uslijedilo bijelo vino od lokalne sorte Velika Morava 2021 Chateau Prince. Vrlo zanimljivo nježno vino, naglašenog aromatskog intenziteta, muškatnog profila pojačanog mirisima vinogradarske breskve. U okusu vrlo fino, dok se na nepcu nepogrešivo nastavljaju mirisne senzacije. Vitkog prema srednjem tijelu, taman kako i priliči ovakvom tipu vina. Dojma sam da bi uz samo malo više kiseline vino postalo još uzbudljivije.

Odličan primer kako pristupiti tramincu, Gratianus 2018 Imperator

Treće posluženo vino bilo je iz kategorije bijelo organsko vino Gratianus 2018 Imperator, biodinamički traminac sa južnih obronaka Fruške gore. Pravo rasno vino od ove velike sorte koju prečesto susrećemo u slatkim izvedbama bez dovoljno argumenata u svježini kako bi takva vina imala potrebnu ravnotežu.

Ovo je odličan primjer kako pristupiti tramincu, a da se istakne sav njegov potencijal. Iznimno fluidno vino, duboke zlatno-žute boje. Na nosu intenzivno, sortno prepoznatljivo, obojeno mirisom žute ruže, a u okusu fino, toplo i meko, moćnog tijela i prepuno slasti. Pamtljivog retrookusa i dugačkog završetka.

Majstorski spoj tri sorte, Aksiom beli 2019 Deurić

Zatim nam se u čaši našao Aksiom beli 2019 Deurić iz kategorije bijelo vino. Vrlo ambiciozno i kompleksno vino. Majstorski su umješane tri potpuno različite sorte koje naizgled djeluju nespojivo, dominantno morava, Chardonnay i Sauvignon. Svaka je dala značajan doprinos u ovoj zanimljivoj kompoziciji. Morava je stasala u inox tanku i dobrim dijelom definirala aromu kao i specifične okusne komponente, dok su „Francuzi“ školovani u francuskom hrastu donjeli moć i karakter, Chardonnay strukturu i dodir plemenitog hrasta, a Sauvignon intenzitet u mirisu i okusu.

Moćno vino, puno slasti koje će se urezati u pamćenje svakom pasioniranom vinoznalcu. Idejno jako orginalno, a zanatski savršeno oblikovano, pa ovim putem čestitam autorima. Želim naglasiti i to da je kod Aksioma odličan omjer cijene i kvalitete.

Prvi srpski organski roze, Ergo Rose 2021 Temet

Ergo Rose 2021 Temet predstavljao je šampiona iz kategorije roze vina. Posve neobičan i unikatan roze na svim čulima, izgledom, mirisom i okusom. Kupažirani su vrlo odmjereno crni pino 70% i Shiraz 30% tako da je svaka sorta dala ono najbolje što je potrebno roze vinu. Ovo ljupko vino je rijetke, transparentne, blijede losos boje, pa me navodi na pretpostavku da se radi o samotoku, bez imalo maceracije i to dobro ohlađenog grožđa. Finih, preciznih aroma crvenog voća, izraženog intenziteta, ali nenametljivo. U okusu fino, sočno i svježe, dubinu mu daju ekstrakti velikih sorti, a na karakter svakako utječe lagani, dobro odmjereni dodir kvalitetne bačve.

Ovo moćno ali nadasve elegantno vino, pravo je osvježenje u masovnoj poplavi loših ili samo korektnih roze vina koja nikako da uhvate kontinuitet kvalitete jer im se nedovoljno ozbiljno pristupa premda tržište sugerira drugačije trendove, ali to je već tema za neku drugu priču. Svakako treba naglasiti da je ovo prvi srpski roze s organskim certifikatom. Sve pohvale vinariji Temet na ovom uradku, a ja bi volio kušati i ostala njihova vina s obzirom na filozofiju i pristup, a i veselim se nekom sljedećem izdanju njihovog rozea.

Ispunjena visoka očekivanja, Tomo Jakopović

U kategoriji oranž vina predstavljen je Furmint 2019 Baša. Ova kategorija je vrlo sklizak teren jer ovdje stvari nisu još potpuno definirane ili barem postoje različiti kutevi gledanja na ovu stilistiku pa to ostavlja veliki prostor vinarima u interpretaciji, a svaki se rezultat dugačke maceracije bijelog grožđa može predstaviti kao nešto novo ili drugačije. Oranž Baša je najbolji primjer takvog vina. Vrlo hrabar uradak koji pleše po rubu nečistih mirisa i hlapljive kiseline, ali ujedno orginalan, izražajan sa ozbiljnim gardom, djeluje beskompromisno i bez ustupaka.

Vrlo lijepe jantarne boje, intenzivno na nosu uz čitavu paletu šarolikih mirisa iz koje si svatko može izabrati ono što voli i ignorirati ostalo (ako je dobronamjeran). Dobro ukomponirani alkoholi, omekšani tanini, ugodna svježina i čvrsto tijelo glavni su aduti ovog dugovječnog i nadasve zanimljivog, ali kontraverznog vina. Oranž koji svakako zaslužuje pažnju i koji je izazvao najviše intrige i najburnije polemike na zagrebačkoj degustaciji. Predpostavljam da je i vinar ovim vinom želio podići prašinu i nedvojbeno je u tome uspio.

Tri crvena aduta Srbije: Kremen Kamen 2019 Matalj, Pinot Noir 2018 Sagmeister i Prince Rskavac 2018 Braća Rajković

Zatim je uslijedio Pinot Noir 2018 Sagmeister u kategoriji crveno organsko vino. Vrlo sadržajno, autorsko vino gdje je u svakom detalju vidljiv potpis vinara i jasna vizija finalnog proizvoda. Iznimna kvaliteta sirovine i dugo odležavanje u dobrim bačvama definirali su ovo vino koje bi bilo pogrešno vezati uz burgundijski stil nego ga se mora promatrati izolirano od svih uobičajenih stilskih formi jer je posve orginalno i zaslužuje takav tretman. Relativno sporo se otvara u čaši, ali je jako zanimljivo promatrati taj razvoj do konačnog, bogatog i slojevitog mirisa višnje, brusnice i na kraju maline. Zavidna struktura kada je crni pinot u pitanju lako se nosi sa nemalih 13.5% odlično ukomponiranih alkohola , a vibrantna mineralna kiselina čvrsto zadržava karakter esencije u čaši i čini ga svježim i podatnim. Tanini još uvijek pružaju određen otpor, ali su dovoljno zreli i samo ukazuju da vino unatoč godištu još uvijek ima veliki potencijal odležavanja.

Na red je došlo crveno vino od lokalne sorte a predstavljao ga je Prince Rskavac 2018 Braća Rajković. Uvijek sam bio slab na autohtone sorte, a još kad u njima ima argumenata za uzbudljivo vino, nedvojbeno će pridobiti moju pažnju. Tako je bilo i sa prokupcem iz Župe kojem su u vinariji Braća Rajković pravilno pristupili i uz vrlo mali prinos grožđa po trsu dobili vrlo koncentrirano vino, usudio bi se reći na gornjoj granici potencijala sorte. Lijep, precizan miris višnje, umjerene začinske note, te kava i blagi dim glavne su aromatske karakteristike. Okus se sljedivo nastavlja na miris, vino je srednjeg tijela, čak nešto robusnije od očekivanja, a dobri alkoholi teško pariraju tvrdoj strani spektra gdje su tanini i svježina ipak u dominantnom položaju. Bit će jako zanimljivo pratiti daljnji razvoj vina obzirom na godište berbe. Veselim se sljedećem susretu sa ovim uglednim vinom.

Upoznavanje sa srpskim vinima, Ivo Kozarčanin

Kaberne sovinjon iz Negotina Kremen Kamen 2019 Matalj, šampion u kategoriji crvenih vina, izmamio je uzdahe svih prisutnih na degustaciji, a moj uvaženi vinski prijatelj, doajen hrvatskog vinskog novinarstva Željko Suhadolnik Suhi na moj upit da prokomentira vino samo je uz šeretski osmjeh kratko odgovorio: „Malo riječi treba kad se voli!“ I time je rekao sve. Ja bih još dodao, ultimativno vino, kao stvoreno za meditaciju! U svakom segmentu ekspresira moć, autoritet ali i dovoljnu eleganciju pa se pije sa velikom lakoćom. Nepotrebno ga je secirati u detalje jer najbolje se predstavlja kao homogena cjelina, harmonično i uravnoteženo, a djeluje doista bezdimenzionalno i bezvremenski uz još puno prostora za rast. Po mojoj slobodnoj procjeni za dvije do tri godine biti će u zenitu svog razvojnog puta i postati veliko vino za velike trenutke.

Malo reči treba kad se voli, Željko Suhadolnik

Posljednje vino na ovoj nezaboravnoj degustaciji bilo je Aliz 2019 DiBonis iz Paličkog vinugorja u kategoriji desertnih vina. Kasna berba dehidriranog grožđa sa čak 130 grama neprevrelog šećera. Jasno i precizno vino u vrlo zahtjevnoj vinifikaciji sa vidljivom idejom i još boljom izvedbom. Na nosu raskošno i slojevito, aroma suhih marelica, zrelog žutog voća, mednih nota, pa čak i začinskih poput kima. U okusu vrlo fino i što je najvažnije u savršenim odnosima, jer veliki ostatak neprevrelog šećera našao je argumente u visokoj kiselini što drži vino u savršenoj ravnoteži i upravo se tu vidi majstorska ruka enologa koji je pokazao veliko razumjevanje prepoznavši taj balans što je najveći izazov kod ovakvih tipova vina.

Zajednički zaključak svih prisutnih je da je jasno vidljiva ekspanzija kvalitete srpskih vina i hvale vrijedna raznolikost u sortimentu kao i u različitim stilskim interpretacijama. Zahvaljujem kolegama iz Vino.rs na inicijativi, a meni je bilo veliko zadovoljstvo organizirati ovakvu degustaciju. Nakon službenog djela degustacije srpskih vina druženje se nastavilo do kasno u noć uz odabrane hrvatske vinske klasike i bogatstvo delicija koje je pripremila gospođa Ivanka Dropuljić.   |

Foto: Ivana Čutura