Eden: Vinski rajski vrt na Kosmaju
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Reportaže
-

Imali smo tu čast da prvi zavirimo u potpuno novu zvezdu srpskog vinskog neba, vinariju Eden u selu Ranilović na obroncima Kosmaja, nekih šezdesetak kilometara udaljenu od Beograda.
Vinska tvrđava prepuna najsavremenije tehnologije savršeno je arhitektonski uklopljena u blagi brdoviti okoliš između Kosmaja, Avale, Bukulje i Rudnika. Okružena sa sedam hektara vinograda starih oko šest godina ponosno stoji na vrhu brega sa koga se besprekorno uređeni redovi loze okrenuti prema jugu i severu spuštaju i nude bezbedan prolaz krdima srna, dok brojni i stalni vetrovi čuvaju zdravlje loze do te mere da su domaćini proizveli mirisno ledeno vino od sorte semijon. Ice wine iz februara 2019. godine, dostupno samo ovde, zbilja je raritet na domaćoj vinskoj sceni.

Vinarija je savršeno arhitektonski uklopljena u blagi brdoviti okoliš
Izbor za najlepše vinarije Srbije dobio je ozbiljnog učesnika. Iako se pojedini radovi na eksterijeru, uglavnom po pitanju hortikulture i završnih estetskih rezova u prilazu vinariji obavljaju danonoćno, sasvim je već izvesno da će posetilac ostati zatečen lepotom objekta ali i okoliša koji Eden okružuje.
Ukupan kapacitet vinarije koji uključuje 60.000 litara u tankovima uz vino u baricima i gotovim proizvodima je oko 100.000 litara, znatno komotnije nego što je potrebno za sadašnju godišnju proizvodnju od 30.000 litara. Kompletan posed zauzima 15 hektara dok je vinarija u osnovi oko 700 kvadratnih metara s tim što je nadzemni deo podeljen na degustacioni i privatni, dok je kompletna vinarija smeštena ispod zemlje. Prostrana i udobno nameštena degustaciona sala trenutno sa 24 mesta potpuno je okružena staklima pa se poged pruža preko zelenih udolina i bregova daleko ka Šumadiji. Tu je i prostrana terasa za više od 40 mesta koju Ana Stojisavljević, predstavnik ove porodične vinarije naziva „roditeljska" jer je neposredno ispred nje predviđeno mesto za buduće dečije igralište koje će tako sve vreme biti pod nadzorom.

Ana Stojisavljević vlasnica Edena predstavnica je nadirućeg talasa dama na čelu vinarija
Prostrana i udobno nameštena degustaciona sala trenutno sa 24 mesta potpuno je okružena staklima pa se poged pruža preko zelenih udolina i bregova daleko ka Šumadiji. Tu je i prostrana terasa za više od 40 mesta koju vlasnica vinarije Ana Stojisavljević naziva roditeljska jer je neposredno ispred nje predviđeno mesto za buduće dečije igralište koje će tako sve vreme biti pod nadzorom.
- U ovom trenutku Eden zbog trenutno važeće rejonizacije ne pripada ni Šumadiji, ni Beogradskom rejonu, praktično smo oaza jer nam nedostaje stotinak metara da se uklopimo u Šumadiju - kaže agronom Zoran Bosiočić koji se od prvih dana stara da sve u vezi vinograda i vinarije funkcioniše besprekorno. - Možemo mi biti i vinska oaza, ali sa Šumadincima imamo lepu saradnju, položajem se dodirujemo, formalno smo članovi Udruženja. Rešićemo, radimo na tome.

Od prvih dana Eden je pod budnim okom agronoma, Zoran Bosiočić
Dok nam s ponosom pokazuje garaže u kojima njegove „igračke“, zapravo najsavremenije mašine spremno čekaju prolećne radove, priča kako loza uspeva na pet različitih vrsta tla, od gotovo čiste teške gline, preko smonice, do partija gde ima škriljaca i školjki tik ispod sloja zemlje.
- Tri crvene sorte, kaberne, merlo i kaberne fran koje uzgajamo, zapravo svaka iz drugačijeg tla crpi nešto drugo što se savršeno uklopilo u crvenoj perjanici kuće Genesis 2017, kupaži 50% merloa, 37% kabernea i ostatak frana..
Vina vinarije Eden prvi put smo probali 2019. godine na šestom Festivalu šumadijskih vina. Već tada se činilo da će 2020. godina dati očekivani uzlet jer Eden ima šta da ponudi ljubiteljima vina, ali nastupa korona i planovi se odlažu za ovo proleće. Taman dovoljno vremena da Ana i Sonja Balog, arhitekta i idejni tvorac objekta vinarije, završe najvažnije radove.

Bele etikete za bela vina i crvene kupaže. Slede crne, sortne Eden poslastice, merlo, kaberne fran, kaberne...
Uz crvene sorte na jugu, severna pozicija posvećena je sovinjon blanu i malom delu semijona. Zanimljivo je da sva vina odležavaju u drvetu, crvena i više od godinu dana, bela do devet meseci, a sve se po pitanju proizvodnje radi pod budnim okom poznatog tehnologa Mladena Dragojlovića.
Gotovo bez daha ostavlja pod konac uređeni deo sa tankovima, posebno barik sala u kojoj veći broj najpoznatijih francuskih brendova u više od šezdeset barik buradi od 225 i 500 litara na specijalnim sistemima za obrtanje čuvaju bela i crvena vina. Sve je maksimalno automatizovano i digitalizovano, uostalom Ana se kao inženjer automatike lično bavila nekim od tih sistema.

Spoj arhitekture i somelijerskog znanja: Sonja Balog prijektovala Eden i ujedno predstavlja vina
U ovom trenutku probali smo bele etikete Sauvignon Blanc 2018, Chardonnay 2017 i crvene Genesis 2017 i III 2017. I dok je Genesis perjanica vinarije koja strukturom i slojevitošću iskazuje sinergiju grožđa i pažljivo odabrane hrastovine, III je nešto voćnija varijanta manjim delom od vina iz tankova zarad dodatne svežine i lakoće.
Tokom degustacije flaširanih vina dostupnih na tržištu koja još uvek odišu svežinom te im je potrebno neko vreme da se potpuno otvore, ono što je u podrumu i hrastovini pokazna je vežba kako se svakom godinom u vrhunskom vinogradu bogatstvo aroma i struktura raskošno podiže. Pogotovo kod belih vina od sorti sovinjon blan i šardone koja zahvaljujući činjenici da Eden raspolaže velikom hladnjačom u koju grožđe dolazi neposredno nakon što je obrano, čuvaju sve dragocene atribute raznih klonova u vinogradu.

Koren, stablo, Eden... Priča jednostavna i efektna
Da smo doživeli veliku čast govori i činjenica kako su izuzetni gastronomski specijaliteti upareni ovog dana sa Eden vinima priređeni na profesionalnoj kuvarskoj opremi koja je upravo rapakovana, baš kao i nameštaj, čaše, sve. Veliko finale bio je vatromet aroma u maloj boci ledenog vina, verovatno najukusnijeg nektara divnih kiselina koji možete zamisliti. Uz osećaj da smo zbilja ušli u nepatvoreni i netaknuti vinski rajski vrt, doživeli smo ljubičasti zalazak sunca dok su se na glatkom asfaltu prilaznog puta palili ambijentalni reflektori.
Kada se tu uskoro posade neke tuje, čempresi, možda neka fontana i mnogo cveća, ovaj deo padina Kosmaja postaće dragulj vinskog turizma koji već sad svako mora poželeti da upije makar na tren. |
Foto: Boban Vidović