Međugorje: Hercegovački krš na tragu komfora
- Tekst Redakcija Vino.rs
- Objavljeno u Reportaže
-

Zakriljeno čitlučkim i ljubovijskim vinskim kapacitetima, ovo mesto u kome se godišnje okupi i do milion vernika i znatiželjnika koji bi da čuju poruku mira sa "najvišeg mesta" u poslednjih nekoliko godina sve se više okreće još jednom vidu turizma - vinskom. Položaj na terenu i mnogobrojni vinogradi u punoj snazi možda potaknu nekog da kumuje novom nazivu mesta - Međuvinogorje...
Kad sam pre šest godina prvi put došao u Međugorje solidnim i zanimljivim putem od Boke Kotorske a preko Trebinja, imao sam u glavi nejasnu informaciju punu preispitivanja: šta je to "duhovni turizam"? Okej, mislio sam, ako mi ne bude odgovaralo, sjuriću se dole, do mora udaljenog svega par desetina kilometara, bilo u Neum, ili čak na Makarsku rivijeru, u Tučepe recimo.
Prvi utisci na ulasku u mesto su bili, u neku ruku - začuđujući. Jedinstveni, nikad-viđeni saobraćajni znak "zabranjeno svako oružje" obećavao je i neku varijantu fizičkog mira, a sjajan sportski kompleks sa mnoštvom terena i bazena - pa, relaksaciju nakon napornog uspona na Križevac, brdo hodočašća sa velikim krstom na vrhu koje dominira nad dva karakteristična tornja crkve svetog Jakova i Svetilišta Kraljice Mira.
Nešto kasnije sam otkrio blagodeti parka svetog Franje, šumski prostor idealan za meditaciju, obogaćen raznovrsnim sadržajima, igralištima za decu, veštačkim izvorima, malom ergelom.
Što se utisaka tiče, sećam se zaprepašćenja brojnošću nacija okupljenih na malom prostoru. Sa svih kontinenata, raznorodnih jezika, ujedinjeni zajedničkom potrebom da se pronađe razlog za verovanje. Ili nada... Ipak utisak koji nikada neće izbledeti je - klima! Tokom letnjeg dana skala termometra je gotovo redovno priljubljena uz broj 40, pa i više stepeni Celzijusa. Ali sa vlagom koja se šeta od 30 do 40 procenata, vrelina ne predstavlja problem. A blatini i žilavki, nedvosmisleno - pogoduje.
Anno Domini 2010. evo me ponovo. Nekih dvadesetak kilometara lagano valovite vožnje od Mostara, sit veličanstvene jagnjetine s ražnja i verovatno najbolje pastrmke osećam neopisivu žeđ dok zalazim u opštinu Čitluk kojoj Međugorje pripada. Ne znam kuda da gledam, ka udaljenim tornjevima Sv. Jakova ili u putokaz za vinariju "Podrumi Andrija". Tu su negde i legendarni "Blizanci", "gnezdo" gde se uzgaja nadaleko čuveno i jedinstveno "kameno vino".
U odnosu na prvi susret sa Međugorjem, kad su gotovo sve kuće bile u "širenju" kako bi se smeštajni kapaciteti za hodočasnike što pre osposobili i time bar malo zašećerio decenijski gorak težački kruh, i kad je zahvaljujući tim akcijama sve bilo prekriveno beličastim slojem šodera, cimenta i išpartano tragovima kariola, sada su upadljivo uočljive velike trgovine, zanatski centri, a uniformne table pred velikim brojem obiteljskih kuća upućuju da se upravo tu prodaje "vino i rakija". Takođe, putokaz - "vinska cesta" je lako uočljiv.
Nekada osnovni "biznis" pored uzgoja duvana od koga su čitave obitelji s mukom preživljavale vratio se na velika vrata sad kad je osnovna egzistencija obezbeđena zahvaljujući jedinstvenom, religijskom obliku turizma. O tome svedoče brojni lepo uređeni vinogradi što okružuju svaki pedalj zemlje na ulasku u grad (to sam odjednom shvatio, pa da, to je najveća promena, ranije kao da ih nije bilo ili su donekle bili zapušteni!)
Da li sam uvučen u "vinsku priču" promenio percepciju, ne znam, ali imam utisak da je prodavnica suvenira manje, ili barem da su manje napadne. Međugorje živi jednim novim, harmoničnim i zdravim turističkim plućima.
Većina vinara nudi prostorije za probu vina, ali i smeštaj u okviru svojih kapaciteta u neposrednoj blizini privlačnih podruma. Osim toga upravo je krenulo s radom Herceg Etno Selo Međugorje, izniklo iz kamena na 40.000 kvadrata. U deset smeštajnih jedinica sa ukupno 60 ležaja, gostima se nudi visok komfor u tradicionalnom okruženju uz suvenirnice, muzej, amfiteatar s višenamenskom dvoranom, kapelicu, mlinicu, štale s domaćim životinjama, vinograd i naravno - restoran s vinskim podrumom.
A od dana svetog Jakova, kad krenu svečanosti, slavlja, Festival mladih (01 - 07. avgust) ovde i mimo visoke temperature vri kao u košnici. Da se rashladite, pa, ohlađeno vino može da pomogne, a obzirom na osnovno pravilo: "ako vam proizvođač na nepoznatom terenu nije poznat, tada pijte autohtonu sortu", sigurno nećete pogrešiti. Svi proizvode blatinu i žilavku i gotovo je nemoguće da naletite na "pogrešnu", pa se slobodno - opustite i uživajte.