Nekada jedno od najpopularnijih belih vina Jugoslavije, pošip je u novoj geopolitičkoj stvarnosti izgubio na značaju u odnosu na ostala autohtona vina iz regiona. Šteta, jer u pitanju je vrhunsko vino (najčešće) zlatnožute boje, visokog sadržaja alkohola (oko 13% vol.), prijatnih kiselina i punog, karakterističnog ukusa s izrazitom i karakterističnom aromom. Svako ko se iole razume u vina potvrdiće da je potencijal pošipa znatno veči od, recimo, marketinški daleko agresivnije malvazije. Ali, može li to pošip i da dokaže u praksi? Može li da se vrati na poziciju koje je ne tako davno zauzimao?